Čitanje često zapne ne zato što nam se ne čita, nego zato što nemamo jasan sustav. Problem je i u tome što biramo knjige nasumično, pa brzo izgubimo motivaciju. Naš pristup je da najprije definiramo što želimo dobiti od čitanja, a tek onda biramo naslove i ritam.
Najčešći znak da nam treba plan je gomila započetih knjiga i osjećaj krivnje zbog “zaostatka”. To obično dolazi iz nerealnih očekivanja: previše stranica, premalo vremena, previše distrakcija. Kad ciljeve svedemo na mjerljive i male korake, navika postaje izvediva.
Prvo raščistimo što čitamo i zašto: zabava, učenje, bijeg od ekrana, ili kombinacija. Ako se cilj i izbor knjige ne poklope, odustajanje je logičan ishod, a ne slabost. Zato biramo jednu primarnu namjenu za sljedeća 2–3 tjedna i prema njoj slažemo popis.
Kod odabira dobre knjige koristimo pravilo “tri provjere”: tema koja nas trenutno zanima, stil koji nam odgovara i preporuke iz pouzdanih izvora. Umjesto da gledamo samo ocjene, čitamo nekoliko odlomaka i sažetak poglavlja ako je dostupan. Ako nas prva 20–30 stranica ne povuče, bez grižnje savjesti mijenjamo naslov.
Zatim postavimo realan minimum, primjerice 10 minuta dnevno ili 5 stranica prije spavanja. Minimum je ključ jer pobjeđuje dane kad smo umorni ili zauzeti. Kad minimum postane automatski, lako ga povremeno nadogradimo na duže sesije.
Da bismo održali kontinuitet, pripremimo “trenje” unaprijed: knjiga na vidljivom mjestu, označena sljedeća stranica, isključene obavijesti. Ako čitamo na e-čitaču ili mobitelu, napravimo prečac do aplikacije i uklonimo primamljive ikone s početnog zaslona. Cilj je da početak čitanja traje manje od minute.
Pomaže i jednostavna organizacija kućne biblioteke koja smanjuje kaos i olakšava izbor. Mi odvojimo tri zone: “čitam”, “uskoro” i “kasnije”, uz malu policu ili kutiju za posudbe. Jednom mjesečno prođemo “kasnije” i bez drame poklonimo ili prodamo ono što nam više ne odgovara.
Za širenje ukusa koristimo vodič kroz žanrove kao mapu, ne kao ograničenje. U jednom mjesecu kombiniramo jednu “sigurnu” knjigu i jednu iz drugog žanra, npr. roman i publicistiku ili kratke priče. Tako dobivamo raznolikost bez osjećaja da se “mučimo” s nečim što nam nije sjelo.
Ako želimo dodatnu motivaciju, uključimo se u klub čitatelja ili dogovorimo mini-raspravu s prijateljima. Rasprava daje rok bez pritiska i pomaže nam primijetiti detalje koje bismo sami preskočili. Dogovorimo unaprijed tempo (npr. 50 stranica tjedno) i držimo se kratkih, konkretnih pitanja.
Za praćenje napretka vodimo čitateljski dnevnik, ali u najkraćem mogućem obliku. Nakon čitanja zapišemo tri stvari: jednu rečenicu sažetka, jedan citat i jednu misao kako se to veže uz naš život ili posao. Tako pamtimo više, a bilježenje traje dvije minute.